Priču pod nazivom „Selo zavezanih očiju“ ispričao mi je prijatelj u školi. Mladići nestaju jedan za drugim, a nitko ne zna što se s njima nakon toga dogodilo. Čini se da ova glasina još uvijek traje... Da, ne mogu nikome reći, ali kuća (selo) u kojoj sada živim je potomak tog slijepog sela. Iako nisu tako aktivni kao prije, imaju snažan osjećaj jedinstva i vjeruju u učenja.